Fenomen Bruno Gröning - Dokumentarni film

1949. godine ovladava ime u naslovima novina u medijima: Bruno Gröning. Novine tiskaju posebna izdanja, radio i tjedna glasila izvještavaju. Nastaje kinofilm. Uvijek gdje se on pojavljuje dolaze tisuće ljudi odasvuda k njemu. Gröning postaje svjetsko događanje.

Fenomen Bruno Gröningplay

Fenomen iscjeljenja - Dokumentarni film

Iscjeljenja se dalje događaju. Bruno Gröning bio je 1950-tih godina kroz izvanredna iscjeljenja u naslovima medija diljem svijeta. Kad je 1959. godine umro mnogi su mislili da je fenomenu došao kraj. Baš suprotno: I dalje dobivaju ljudi svih kontinenata pomoći i iscjeljenja zahvaljujući Bruni Gröningu.

  • Dokumentarni film u 3 dijela
    (98/92/102/ sveukupno 292 minuta)
  • Ulaz slobodan
    Molimo za dobrovoljne priloge

Fenomen iscjeljenjaplay

Kada i gdje?

film1 icon = Fenomen Bruno Gröning
film2 icon = Fenomen iscjeljenja
film1&2 icon = Oba filma

Drugi izvori

 

 

 

 

 

Kontakt

E-Mail:
Ova adresa elektroničke pošte je zaštićena od spamiranja. Za prikazivanje mora biti uključen Javascript!
Pošaljite nam elektroničku poštu. Sva polja označena s (*) su obavezna

Impresum

Krug prijatelja Brune Gröninga

Haidauer Strasse 6
DE-93107 Thalmassing
Tel.: +49 (0) 9453-998626
Fax: +49 (0) 9453-996593
E-Mail: Kontaktni obrazac


Agencija (javno udruženje):

Krug za prirodnu životnu pomoć e.V.

Priznata opća korist

Bornschlade 38
DE-53797 Lohmar
Tel.: +49 (0) 2242-901199
E-Mail: Ova adresa elektroničke pošte je zaštićena od spamiranja. Za prikazivanje mora biti uključen Javascript!

Registracijski broj: Siegburg VR 1843
Komitet: Dieter Häusler, Helga List

Život Brune Gröninga.

1949. godine, ime Brune Gröninga se preko noći našlo u središtu javnosti. Tisak, radio i TV dnevnici izvještavali su o njemu. Mjesecima su zbivanja vezana uz “Čudotvornog doktora”, kako su ga ubrzo nazvali, ostavljala ljude u mladoj Republici bez daha. Snimljen je film za kino, sazivane su znanstvene istraživačke komisije, vlasti su se bavile tim slučajem na najvišim forumima. Ministar za socijalna pitanja u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji optužio ga je za povredu zakona o liječničkoj praksi, međutim, bavarski je ministar predsjednik smatrao da se tako izuzetna i neobična pojava, kao što je Bruno Groening, ne može osuđivati paragrafima. Bavarsko Ministarstvo unutarnjih poslova okarakteriziralo je njegov rad kao “djelovanje iz ljubavi prema bližnjem”.

U svim slojevima društva diskutiralo se žučno i kontroverzno. Emocije su se rasplamsale. Svećenici, liječnici, novinari, pravnici, političari i psiholozi, svi su govorili o Bruni Gröningu. Njegova čudotvorna iscjeljenja bila su za neke čudotvoran dar više sile, a za druge, šarlatanstvo. Međutim, istinitost tih iscjeljenja potvrđena je putem medicinskih ispitivanja.
Bruno Gröning, rođen je 1906. u Gdanjsku i nakon rata, kao prognanik iz svoje domovine, emigrirao je u Zapadnu Njemačku. Bio je običan radnik. Živio je radeći najrazličitije poslove. Bio je drvodjelja, tvornički i lučki radnik, dostavljač telegrama i montažer slabe struje. Najednom, našao se u središtu interesa javnosti. Vijest o njegovim čudesnim iscjeljenjima proširila se širom svijeta. Iz svih zemalja dolazili su bolesnici, pisma molbe i ponude. Deseci tisuća onih, koji su tražili pomoć, slijevalo se u mjesta u kojima je djelovao. Počinjala je revolucija u medicini.
Ali, bilo je i protivnika. Utjecajni liječnici, crkveni funkcionari i nekadašnji suradnici stavili su sve u pokret, da zaustave djelovanje Brune Gröninga. Pratile su ga zabrane iscjeljivanja, kao i procesi. Sva nastojanja da se njegovo djelovanje smjesti u priznate okvire, izjalovila su se, što zbog protivljenja mjerodavnih društvenih tijela, drugo, što zbog nesposobnosti njegovih suradnika ili njihove pohlepe za profitom. Kada je 1959. godine Bruno Gröning umro u Parizu, posljednji proces protiv njega bio je u punom zamahu. Postupak je onda bio obustavljen bez izricanja konačne presude. Mnoga su pitanja ostala otvorena.

Tadašnja iscjeljenja

Dr. phil. A. Kaul 1949.napisao je brošuru o događajima u Herfordu.

Nekoliko isječaka:
Među onima koji su tražili iscjeljenje, a koji su u noći između 17. i 18. lipnja 1949. boravili u kući na Wilhelmsplatzu broj 7, nalazili su se i Englezi i Engleskinje, koji su čuli o djelovanju Brune Gröninga. Pojavio se i jedan njemački liječnik sa tri pacijenta. Bili su to jedan mladić s tuberkulozom pluća i kostiju, s ukočenom lijevom nogom, jedan dječak s uzetošću obje noge i mlada djevojka s nervoznim kroničnim glavoboljama.
Gröning ne postavlja nikakvu dijagnozu. Mladiću oboljelom od tuberkuloze rekao je da obrati pažnju na kosti lijeve noge. “Što sada osjećate?” – “Vrelu struju u cijelom tijelu”. “A sada?” -“Bockanje u lijevoj nozi.” “Sad podignite svoju lijevu nogu visoko kao ja!” Groening mu to pokazuje i diže svoju savijenu nogu do visine trbuha. Mladi čovjek oklijeva. “Možete to uraditi baš tako kao i ja!” Bez vidljivog napora, mladić podiže svoju bolesnu, do tada ukočenu nogu, u traženi položaj. Ne vjerujući, gleda u svoju nogu i u svog liječnika. - “Je li moguće da mogu pokretati svoju nogu?!” “Sasvim ćete ozdraviti, ali će to kod vas ići sporo. Pišite mi!” I, okrenuvši se liječniku, reče:“Obavještavajte me o toku”.
Dječak s obje sakate noge sjedi pored svoje majke, držeći dvije štake.“Ustani, mladiću!” Majka upada u riječ: “On ne može ustati, sakat je!” Gröning okrenu glavu prema njoj. “Ne smijete to kazati!”gotovo grubo joj se obrati.”Držite bolest svog djeteta! Mladiću, ustani, možeš ti to!” Na mršavom licu djeteta pojavile su se crvene mrlje, usne mu drhte, suze teku iz očiju. Potreseni, brojni prisutni ljudi, gledaju kako se dječak diže iz naslonjača i stoji, sam, bez svojih štaka. “A sad, priđi k meni!” Nesigurnim koracima ide dječak ka Gröningu koji mu pruža ruku i dugo ga gleda u oči. Nježno miluje dječaka po glavi i šalje ga nazad, k majci. “Treba lagano nastaviti vježbati, ne pretjerivati, jer noge su još suviše slabe. Za povratak kući još koristiti štake, ali, uskoro ćeš ih moći odbaciti!” Sreća u djetetovim očima i majčina zahvalnost njemu su zahvala.
Mlada djevojka sa kroničnim glavoboljama iscijeljena je i prije nego joj se Gröning obrati riječima. Ne, više nema bolove. “Želite li opet imati bolove? –“Ne, za ime Boga, ne!” čuje se iz djevojčinih usta.
A liječnik? Bez riječi je gledao što se događa. Pružio je ruku Gröningu: “Gospodine Gröning, stojim vam na raspolaganju. Odajem vam puno priznanje!”

Dr. Kurt Trampler napisao je 1949. godine knjigu o događanjima u Rosenheimskom Traberhofu.

Nekoliko isječaka:
“U jednoj od prethodnih noći (5./6. rujan) jedan liječnik je doveo u kuću Karla Sch., uzbuđeno tvrdeći da se slijepcu iznenada vratio vid tu, ispred Traberhofa. Sch. je pokazao potvrdu Univerzitetske klinike u Münchenu iz godine 1949, koja je glasila: ”Kod pacijenta Karla Sch., rođenog 24.8.1914, postoji, na desnom oku izraženo treptanje, ožiljci na rožnici i urođena mrena. Sposobnost vida 1/20. Nedostaje lijevo oko. Time je pacijent praktički slijep. Smanjena radna sposobnost iznosi125%. G. Sch.-u potreban je stalni pratilac. U potpisu, glavni liječnik, dr E. Walser.” Taj je slijepi čovjek boravio na mjestu na koje je Gröning – tada, iz okoline Bremena - odašiljao svoje iscjeljujuće valove. Uz burne pokrete opisuje on sada, kako je najednom imao osjećaj da se u njegovim očima nešto mijenja i da je zatim ugledao konjsku glavu pod plavim neonskim svjetlom, svjetleću reklamu na krovu Traberhofa. Na kraju je cijela okolina iznikla iz tame, i on je mogao sve dobro vidjeti. Prvi liječnički pregled, koji je obavio dr. Zetti, potvrdio je njegove navode. Dan nakon toga, povezao sam Sch. autom u München. Na autoputu, on mi je opisivao vozila koja je mogao vidjeti, na udaljenosti od više stotina metara. Govorio mi je što je vidio lijevo i desno od autoputa – od obližnjeg crkvenog tornja, do udaljenih brda. Na moje pitanje, što je učinio da dobije iscjeljenje, rekao je da se molio i čekao.
Odigravaju se dirljive scene kada Gröning može slijepcu povratiti vid. U nekoliko slučajeva u kojima se vid sasvim izravno ponovo vratio, sretnici su bili gotovo sasvim savladani nevjerojatnim preokretom njihove sudbine. Kako me Groening izvijestio, to su bili i pojedinci koji su rođeni slijepi i kojima se najprije morao objasniti prizor svijeta.”

Anny barunica Ebner od Eschenbacha pamti različita zbivanja iz 1950/51, koja su se odigrala oko Brune Groeninga u Gräfelfingu u domu za strance, Weikersheim.

Nekoliko isječaka:
“Jednom je u drugom redu sjedila jedna mlada žena žalosnog lica sa devetogodišnjom djevojčicom. Kad ju je Groening upitao “No, mamice, što osjećate?” odgovorila je: “Na žalost, ništa, gospodine Gröning!”
“Da, mamice, ne gledajte stalno u prošlost! Strah od nje, još uvijek je u vama, morate ga se riješiti. To se desilo tijekom jednog bombardiranja. Našli ste se u nekoj kućici u vrtu. Bili ste zatrpani, bili ste u osmom mjesecu trudnoće. Kad su vas spasili, dijete je došlo na svijet, ali, bilo je slijepo. Je li tako bilo?”
Zapanjena, žena je odgovorila “Da, točno tako!”
Na to će Bruno Gröning: “Dakle, sada više ne misliti na to strašno vrijeme, čvrsto vjerujte u Božju pomoć i molite ga! Djetešce ne trebate uvijek nositi sa sobom. Dovoljno je samo ako mama čvrsto vjeruje.”
Osam dana nakon toga žena je opet došla. S njenog je lica nestao zabrinuti izraz, bila je sva pomlađena. Kad ju je Groening tad upitao, odgovorila je:” Da, danas struji kroz mene toplina i osjećam se radosno i slobodno.” “No, mamice, ostanite u ovome, uskoro će doći vrijeme.”
Tjedan dana nakon toga žena je opet došla. Usred predavanja, Bruno Gröning je prišao k njoj, stajao neko vrijeme, te rekao: “Mamice, u četvrtak u 17 sati i 20 minuta, uzmite svoje djetešce i odnesite ga u zamračeni prostor. Ono će progledati i pošto još nikad nije vidjelo boje i oblike stvari, bit će preplašeno, a od straha bi se moglo razboljeti. Navikavajte ga postepeno na sve što ga okružuje!”
Pošto me taj slučaj naročito zainteresirao, raspitao sam se i nešto kasnije, saznao da se sve odigralo točno tako u minuti, kako je Bruno Gröning bio rekao. Nakon nekoliko godina, osobno sam, još jednom, pitao Brunu Gröninga o tom djetetu i saznao da ono vidi normalno, kao da nikad nije ni bilo slijepo.
Jednom su u invalidskim kolicima doveli jednu mladu ženu sniježno bijelog lica. Za vrijeme predavanja izgubila je svijest i izgledalo je kao da je mrtva. Bruno Gröning je samo bacio jedan kratak pogled na nju i umirivao prisutne ljude, koji su se zabrinuli, naročito muškarca koji je sjedio pored nje. Nakon gotovo pola sata ona se probudila i protegnula. Obrazi su joj bili rumeni. Ustala je iz kolica i pošla prema Gröningu, još pomalo nesigurno, ali sa sjajem i iznenađenjem u očima. “Lijepo je, draga moja gospođo, kada čovjek može opet stajati na svojim vlastitim nogama i kada, uz to, srce opet kuca normalnim tempom. Ali, ne pokušavajte odmah nadoknaditi izgubljene godine. Uvodite tijelo lagano u njegove dužnosti!” Kad se žena htjela zahvaliti, Gröning je rekao:
“Zahvalite Bogu! Ja sam samo njegov mali pomoćnik. Sad dokažite da ste pravo Božje dijete!”
Čovjek koji ju je dovezao u kolicima ustao je i rekao potresenim glasom: “Gospodine Gröning, ja sam njen suprug i liječnik sam. Za mene, moja je supruga bila neizlječiv slučaj, iako sam sve pokušao. A ona je imala samo jednu želju, da dođe k vama. Bio sam uvjeren da će umrijeti još na putu ovamo, jer je njeno srce bilo tako bolesno, da je svaki pokret bio opasan po život. Potresen sam ovim čudom i jedva mogu vjerovati!”
Plačući od sreće izbacio je napolje prazna kolica. On i njegova žena sjeli su na stolice i skupa slušali dvosatno predavanje. Često je sa strane upitno gledao svoju ženu, kao da se prvo mora naviknuti na prizor njenog zdravog, sretnog izgleda.
U pozadini su često sjedili gluhi. Njima je Gröning sasvim tiho postavio pitanje: “Kad govorim ovako glasno, možete li me čuti?” Odgovor: “Da, razumijem svaku riječ, kad govorite tako glasno i u glavi mi zuji i bruji”. Svi su se nasmijali, jer su tek tad shvatili kako tiho je Groening postavio to pitanje.”

Od prve zamisli do gotovog filma

Nakon što je 1993. okončan rad na igranom filmu “Čudotvorni apostol” i njegovog prikazivanja u kinu, počele su već uskoro pripreme za novi, još bogatiji projekt. Kinofilm o životu Brune Gröninga
Cijela 1994. godina bila je ispunjena pripremama i istraživanjima. Pregledavao se arhivski materijal, proučavana su izvješća vremenskih svjedoka, sakupljalo se sve više i više podataka i činjenica.
U veljači 1995. godine pala je prva klapa. Započelo je višegodišnje putovanje tragom jednog fenomena. Vođeno je preko 80 intervjua vremenskih svjedoka. Pretražena su originalna mjesta dešavanja od Gdanjska do Pariza. Igrane su scene snimljene i prikupljeni su originalni snimci iz filmskih arhiva. Stotine fotografija,dijapozitiva i dokumenata uklopljeno je u film. Posljednji intervjui snimljeni su početkom 2000. godine, posljednji dokumenti 2002.
Izuzetan je događaj bila “Scena na Traberhofu” u svibnju 1997. godine, sa više od 2000 statista. Bilo je potrebno više tjedana pripreme. Trebalo je naći statiste, nabaviti na stotine kostima, tehničke opreme, sastaviti filmski tim i pribaviti odobrenja.
Prvi statisti doputovali su već prije podne. Iako se snimalo tek kad se smračilo, već je stiglo na stotine osobnih vozila i desetine autobusa. Polagano se punio prostor ispred navodnog Traberhofa, jedne seoske kuće u blizini Rosenheima, koja je pomoću kulisa i raznih rekvizita podsjećala na Traberhof iz 1949. godine.
Filmski tim obuhvaćao je preko 70 osoba, koje su bile zadužene za maske, frizure, kostime, kulise, osvjetljenje itd. Čim se smračilo, krenulo se s radom. Sve je trebalo biti gotovo do jutra. Iznenada, agregat je prestao funkcionirati. Kasnije su se pojavile poteškoće s kamerom. Morali su se dobaviti rezervni dijelovi iz Münchena…
Usprkos svim poteškoćama, kratko prije svitanja, sve je bilo snimljeno. U 6 sati ujutro, mjesto, na kojem je još kratko prije toga kampiralo 2000 ljudi, bilo je kao metlom pometeno. Ništa nije podsjećalo na zbivanja iz prethodne noći.
Ukupno je snimljeno preko 70 sati filma. Nakon toga, trebalo je to mnoštvo materijala pregledati, presložiti i izrezati. Uskoro je bilo jasno da prvobitni koncept, da se izradi samo jedan cjelovečernji film, ne može biti realiziran. Tema se nije mogla obraditi u dva sata, niti život Brune Gröninga stisnuti u standardni format. Trebala su biti tri filma u trajanju od skoro 5 sati.

Neobična tema, neobičan film, neobičan format.

Fenomen Bruno Gröning

Sadržaj filma

Bruno Gröning (1906 – 1959) postao je 1949 godine poznat širom svijeta po nebrojnim iscjeljenjima na duhovnom putu. To se događalo kada je postignuće njegovog djelovanja u društvu postalo javno, te je sve više potrebitih ljudi pritjecalo k njemu.

Neki vodeći liječnici mecinske uprave doduše to nisu željeli prihvatiti te su isposlavali kod lokalnih organa vlasti zabranu iscjeljivanja. Okrivljavali su ga da je prekoračio zakon o iscjeljiteljima. Zabrana je doduše bila protuzakonita, jer nikoga u medicinskom smislu nije obrađivao. Unatoč tome bio je za vrijeme svoga života s tom optužbom javno i sudski progonjen.

Ispunio je svoju misiju, nošen od suosjećaja i nesebične ljubavi prema bližnjima, sve do odlaska kući. Preko 50 vremenskih svjedoka izvještavali su u filmu o osobnim iskustvima s njim.

Glasovi gledatelja

Jana P., Bad Bevensen

5.10. gledala sam film. Još uvijek, danima nakon toga, pod jakim sam dojmom priče o Bruni Gröningu. Film propagira visoke moralne predodžbe, jednakost bogatih i siromašnih, stavlja u prvi plan čovjeka kao čovjeka, poštenje… Fascinirao me gospodin Gröning od svih ljudi kojima je pomogao, a koji su mu uzvratili naklonošću. Posebno cijenim njihove objektivne priče i nadam se da će njegov zavjet zauvijek trajati.

Tina S., Potsdam

Preko filma, čovjek Bruno Gröning mi je postao mnogo bliži. Naročito mi se dopala njegova ljubav prema svim živim bićima. Također, postalo mi je mnogo jasnije koliko je bio nesebičan. Češće sam osjećala jako mravinjanje u tijelu i trebalo je izvjesno vrijeme da se “saberem”. Film je imao vrlo snažan energetski utjecaj. Također, svaka pohvala “tvorcima” filma.

Walter K., Wien

…naročito je dobro, da je Bruno Gröning prikazan kao suosjećajan i pun ljubavi. Konačno, Božja ljubav je ta, koja iscjeljuje. Mogao sam jasno osjetiti tu spasonosnu struju ljubavi.

Marion N., München

Vrlo upečatljiv film, koji pokazuje da povezanost s Bogom može donijeti tako mnogo iscjeljenja kod nas, ljudi. Bog je život, -Bog je ljubav. Bog je samospoznaja. Grozno je što su se tako borili protiv Brune Groeninga, iako je on želio samo dobro.

Regina G., Wollbach

Film nam se jako dopao i ostavio na nas jak dojam. Slike, izjave svjedoka, bile su vrlo poučne. Film je, iako tako dug, protekao bez imalo dosade, kao da je proletio. Bili smo zapanjeni time, kako su mediji koristili svoju moć da naškode Bruni Gröningu

Karola K., Berlin

Film me duboko dirnuo stvorivši dojam da je Bruno Gröning uzor suprotnosti svemu materijalnom. Davanje i primanje na jedan drugi način. Velika pomoć za moje pacijente.

Ferdinand T., München

U Münchenskom kinu “Maxim”, unatoč dužine filma, vladala je velika pažnja tijekom cijelog prikazivanja. Za mene, starog 52 godine, film je bio interesantan sa povijesnog stajališta, jer, naravno, vezano za to vrijeme, nemam nikakva iskustva i sjećanja. Osim toga, smatram poruku i izjave u filmu značajnim i vrijednim pažnje. Pozabavit ću se duže time. Rado bih gledao još nešto pobliže o životu Brune Gröninga. Spoj dokumentacije, filmskih igranih scena, te uvjerljivih i utjecajnih izjava svjedoka jako mi se svidio, to je oživjelo film i učinilo ga zabavnim.

Dorothea N., Siegen

Vrlo upečatljiv film, mogla sam revidirati svoje mišljenje o Bruni Gröningu. (92 godine). Obavezno treba pogledati ovaj film.

Lucas W., Wien

Duboko su me dirnuli film i sudbina Brune Gröninga. Film je izvrsne kvalitete i pušta samo činjenicama da govore same za sebe.

Roswitha S., Wien

Ne bih otišla na tako dugu predstavu da sam znala da film ima tri dijela. Ne mogu izdržati dugo sjedenje. Ali, na moje veliko iznenađenje, nisam osjećala ni bolove u leđima, ni umor. Poimanje nečega “velikog” bilo je vrlo okrepljujuće.

Luise R., München

Vrlo upečatljive scene, film je urađen s mnogo tankoćutnosti i ljubavi. Uspješna montaža i izvedba – film dopušta da se približimo Bruni Gröningu kao čovjeku. Učvrstio je moje uvjerenje da je on jedan veliki iscjeljitelj.

Miriam V., Beč

Kao što su me upozorili, tijekom filma zauzela sam otvoreni položaj tijela i doista, cijelo sam vrijeme osjećala trnce u rukama, a onda u cijelom tijelu. Osjetila sam istezanje u bolnim dijelovima tijela i imala sam osjećaj da se u mom tijelu nešto vraća u ravnotežu. Imala sam obostranu skoliozu i stoga bolove u lumbalnoj kralježnici. Sada više nemam. Ovaj je film vrlo duboko utjecao na mene. I sada puštam da ta iscjeljujuća energija teče kroz mene… U svakom slučaju ću ovaj film dalje preporučiti.

Fenomen iscjeljenja

Sadržaj filma

Prilikom svojeg prvog susreta s Brunom Gröningom doživjela je Grete Häusler (1922-2007) spontano iscjeljenje od tri ''neiscjeljive'' bolesti. Njezina zahvalnost i ljubav za bližnjeg bila je toliko velika da je 1979 godine osnovala Krug prijatelja Brune Gröninga. Sve do svojeg Odlaska kući borila se je za to da svi ljudi širom svijeta spoznaju Učenje Brune Gröninga te da mogu doživjeti Božji Heilstrom. Sve više zainteresiranih nalazi se u Krugu prijatelja kroz preporuke, informativna predavanja, kao i kroz iskrene molitve Bogu.

'Fenomen iscjeljenja'' - ovaj film pokazuje da mnogo ljudi danas u svijetu doživljavaju takva predivna iscjeljenja. Liječnici medicinsko-znanstvene stručne skupine u Krugu prijatelja komentiraju iscjeljenja i izvještavaju o svojim iskustvima. Daljnje znakovite aktivnosti u Krugu prijatelja se prezentiraju.

To sve se održava pomoću preko 13.000 neplaćenih pomagača i dobrovoljnih priloga prijatelja, nitko u tome ne zarađuje.