Fenomen Bruno Groening
Tragovima “Čudotvornog iscjelitelja”
Bruno Groening

Od prve zamisli do gotovog filma


Jedan od 80 vremenskih svjedoka.
Nakon što je 1993. okončan rad na igranom filmu “Čudotvorni apostol” i njegovog prikazivanja u kinu, počele su pripreme za novi, još bogatiji projekt.

Kinofilm o životu Brune Groeninga

Cijela 1994. godina bila je ispunjena pripremama i istraživanjima. Pregledavao se arhivski materijal, proučavana su novinska izvješća, sakupljalo se sve više i više podataka i činjenica.

U veljači 1995. godine pala je prva klapa. Započelo je višegodišnje putovanje tragom jednog fenomena. Izvršeno je preko 80 intervjua svjedoka. Pretražena su originalna mjesta dešavanja od Gdanjska do Pariza. Igrane su scene snimljene i prikupljeni su originalni snimci iz filmskih arhiva. Stotine fotografija,dijapozitiva i dokumenata uklopljeno je u film. Posljednji intervjui snimljeni su početkom 2000. godine, posljednji dokumenti 2002.
Vremenski svjedok Dr. Nebelsiek susreo je Brunu Groeninga 1949. u Wangerooge i bio svjedok više iscjeljenja.

Više od 2.000 statista ponovo oživljavaju nekadašnja događanja na Rosenheimskom Traberhofu (hipodromu). 		Izuzetan je događaj bila “Scena na Traberhofu” u svibnju 1997. godine, sa više od 2000 statista. Bilo je potrebno više tjedana pripreme. Trebalo je naći statiste, nabaviti na stotine kostima, tehničke opreme, sastaviti filmski tim i pribaviti odobrenja.
Prvi statisti doputovali su već prije podne. Iako se snimalo tek kad se smračilo, već je stiglo na stotine osobnih vozila i desetine autobusa. Polagano se punio prostor ispred navodnog Traberhofa, jedne seoske kuće u blizini Rosenheima, koja je pomoću kulisa i raznih rekvizita podsjećala na Traberhof iz 1949. godine.
Suradnici na kostimima imaju pune ruke posla.

Cijelu noć statisti stoje i čekaju pred Traberhofom (hipodromom) kao što su nekad 1949. činili tražitelji pomoći.


Filmski tim obuhvaćao je preko 70 osoba, koje su bile zadužene za maske, frizure, kostime, kulise, osvjetljenje itd. Čim se smračilo, krenulo se s radom. Sve je trebalo biti gotovo do jutra. Iznenada, agregat je prestao funkcionirati.Kasnije su se pojavile poteškoće s kamerom. Morali su se nabaviti rezervni dijelovi iz Münchena…

Usprkos svim poteškoćama, kratko prije svitanja, sve je bilo snimljeno. U 6 sati ujutro, mjesto, na kojem je još kratko prije toga kampiralo 2000 ljudi, bilo je kao metlom pometeno. Ništa nije podsjećalo na zbivanja iz prethodne noći.

Ukupno je snimljeno preko 70 sati filma. Nakon toga, trebalo je to mnoštvo materijala pregledati, sortirati i izrezati. Uskoro je bilo jasno da prvobitni koncept, da se izradi samo jedan cjelovečernji film, ne može biti realiziran. Tema se nije mogla obraditi u dva sata, niti život Brune Groeninga stisnuti u standardni format. Trebalo je tri filma za to, u trajanju od skoro 5 sati.


Radovi na snimanju za prvu scenu dokumentarnog filma.
Neobična tema, neobičan film, neobičan format.