Život Brune Groeninga. |
 |
||
|
|||
 |
|
1949. godine, ime Brune Groeninga se preko noći našlo u središtu javnosti. Tisak, radio i TV dnevnici izvještavali su o njemu. Mjesecima su zbivanja vezana uz “Čudotvornog doktora”, kako su ga ubrzo nazvali, ostavljala ljude u mladoj Republici bez daha. Snimljen je film za kino, sazivane su znanstvene istraživačke komisije, vlasti su se bavile tim slučajem na najvišim forumima. Ministar za socijalna pitanja u sjevernorajnsko-westfalenskoj oblastioptužio ga je za povredu zakona o lječiteljskoj praksi, međutim, bavarski je ministar predsjednik smatrao da se tako izuzetna i neobična pojava, kao što je Bruno Groening, ne može osuđivati paragrafima. Bavarsko ministarsvo unutarnjih poslova okarakteriziralo je njegov rad kao “djelovanje iz ljubavi prema bližnjem”. |
|
 kod Rosenheima. ');)
|
|||
|
|||
U svim slojevima društva diskutiralo se žučno i kontroverzno. Emocije su se rasplamsale. Svećenici, liječnici, novinari, pravnici, političari i psiholozi, svi su govorili o Bruni Groeningu. Njegova čudotvorna iscjeljenja bila su za neke čudotvoran dar više sile, a za druge, šarlatanstvo. Međutim, istinitost tih iscjeljenja potvrđena je putem medicinskih ispitivanja. |
|
 dokumentirana od strane liječnika. ');)
|
|
|
|||
 kod Rosenheima da bi im se obratio Groening. ');)
|
|
Bruno Groening, rođen je 1906. u Gdanjsku i nakon rata, kao prognanik iz svoje domovine, emigrirao je u Zapadnu Njemačku. Bio je običan radnik. Živio je radeći najrazličitije poslove. Bio je drvodjelja, tvornički i lučki radnik, dostavljač telegrama i montažer slabe struje. Najednom, našao se u središtu interesa javnosti.Vijest o njegovim čudesnim iscjeljenjima proširila se širom svijeta. Iz svih zemalja, dolazili su bolesnici, pisma molbe i ponude. Deseci tisuća onih, koji su tražili pomoć, slijevalo se u mjesta u kojima je djelovao. Počinjala je revolucija u medicini. |
|
|
|||
|
Ali, bilo je i protivnika. Utjecajni liječnici, crkveni funkcionari i nekadašnji suradnici stavili su sve u pokret, da zaustave djelovanje Brune Groeninga. Pratile su ga zabrane iscjeljivanja, kao i procesi. Sva nastojanja da se njegovo djelovanje smjesti u priznate okvire, izjalovila su se, što zbog protivljenja mjerodavnih društvenih tijela, drugo, što zbog nesposobnosti njegovih suradnika ili njihove pohlepe za profitom. Kada je 1959. godine Bruno Groening umro u Parizu, posljednji proces protiv njega bio je u punom zamahu. Postupak je onda bio obustavljen bez izricanja konačne presude. Mnoga su pitanja ostala otvorena. |
|
;)
|
|
