Iscjeljenje Angine pectoris i nedostatka zraka kod koronarne bolesti srca (sužavanje koronarnih arterija srca).

Christa Nehm (64), Zajednica Baunatal

Od 1984 godine, kod mene su nastupile prve srčane tegobe (osjećaj pritiskanja i tjesnoće) kao i nedostatak zraka, što se tijekom godine pogoršavalo, usprkos uzimanja lijekova.

U prosincu 1991. zaoštrile su se tegobe, u smislu nedostatka zraka i bolova oko srca. Bolovi su se širili i od lijeve nadlaktice prema vratu, sve do vilice. Ove su tegobe nastupale pri obavljanju kućnih poslova i penjanju uz stepenice. Pomoću velikog katetera za srce, u veljači 1992. godine, ustanovljeno je da sam, i ne znajući, pretrpila infarkt stražnjeg zida srca. Koronarne arterije srca na više su mjesta bile sužene čak 70-90%.

Zatim je uslijedio tretman pomoću balonskog katetera, tijekom kojega je nastupio prestanak rada srca, uslijed velikog infarkta prednjeg zida. Međutim, odmah su me reanimirali. Nakon ovog tretmana ipak su ostala suženja od oko 40%.

Pet tjedana nakon otpuštanja iz bolnice još uvijek sam bila tako slaba da sam mogla obavljati samo lagane kućne poslove, sjedeći. Liječnici koji su vršili taj tretman, otpustili su me s riječima: “Više ništa ne možemo učiniti za vas, osim redovnih kontrola kateterom. Nećete više nikada biti potpuno zdravi. Budite sretni ako se stanje ne bude pogoršavalo.”.

U lipnju 1992. morala sam se, zbog preostalog suženja arterija, podvrgnuti ponovnom tretmanu kateterom. Idući je uslijedio četiri mjeseca kasnije. Pri tome je opet došlo do prestanka rada srca.

Uslijed infarkta srca bila sam još iscrpljenija nego prije tretmana i suženje arterija i dalje je iznosilo 30-40%. Zbog toga sam uzimala veliki broj tableta. Osim toga, odredili su mi liječenje, koje nije imalo nikakvog rezultata.

Sve do uvoda u Učenje, zadržala se kod mene ograničena sposobnost opterećenja. Morala sam izbjegavati svaki napor. Mogla sam obavljati samo lakše kućne poslove i to, sjedeći. Spremanje kreveta, pranje prozora, usisavanje prašine, više nisam mogla obavljati. Također, više nisam mogla ići visoko uz stepenice. Već i pri najmanjem naporu, nestajalo mi je zraka i nastupao bi osjećaj pritiska u desnoj strani grudi. Na kraju, mogla sam hodati najviše do 500 metara.

U jesen 1994, putem knjige “Revolucija u medicini” saznala sam za Krug prijatelja Brune Groeninga. U početku nisam htjela ništa čuti o tome, i govorila sam “što je pokvareno, pokvaren je, meni više nitko ne može pomoći”. Ali, moja snaha i moj muž savjetovali su mi da bar jednom odem tamo, jer nemam što izgubiti. Tako sam 25. studenog 1994. uvedena u Učenje Brune Groeninga.

Tijekom jedne manifestacije Zajednice, u prosincu 1994, iznenada sam dobila jake bolove srca, koji su nakon kratkog vremena nestali. Tu i tamo nastupale bi Regelungen, koji su se manifestirali kao moje staro stanje bolesti.Nastupali bi, naprimjer, pri uzrujavanju. Napadi su postajali sve slabiji, od tjedna do tjedna, mogla sam podnijeti sve veće opterećenje i bila sam u stanju, lagano, uz pauze, penjati se uz stepenice.Više od toga nije bilo. Na uobičajene kućne poslove nisam mogla ni pomišljati, do dana mog potpunog iscjeljenja, na dan smrti Brune Groeninga, u siječnju 1995.

Pošto su mi uvodna predavanja činila tako dobro, tog sam dana ponovo došla. 26.siječnja 1995. prisustvovala sam jednom sastanku Kruga prijatelja. Tamo sam imala osjećaj kao da mi neka ruka nešto izvlači iz grudi. Nisam imala nikakve bolove. Pomislila sam “sad će sve biti dobro!” Sljedećeg jutra počela sam obavljati kućne poslove. Po prvi put nakon veljače 1992, uzela sam u ruke usisivač. Mogla sam se više opteretiti. Nakon osam dana presvukla sam krevete. Stanje se stalno poboljšavalo. Kakav predivan osjećaj! Od tada, opet se mogu sama skrbiti za svoje domaćinstvo, raditi u vrtu i satima pješačiti. Penjanje stepenicama više mi ne predstavlja nikakav problem, čak ni sa teškom košarom za rublje. Od tada je sasvim nestao moj strah od smrti.

U studenom 1995. otišla sam na kontrolni liječnički pregled u kliniku za srce. Stavili su mi veliki kateter za srce. Pregled je protekao sasvim bez problema. Pri tome, liječnik više nije mogao uočiti nikakva suženja arterija. Ponovo sam mogla podnostiti potpuna opterećenja.

Liječnički komentar:

Gospođi je Nehm 1991. godine postavljena dijagnoza koronarnog srčanog oboljenja (sužanje koronarnih arterija srca). Izvjesno proširenje (PTCA) postignuto je 18.02.1992. terapijom balonskog katetera. Pri tome je došlo do vrlo obimnog infarkta prednjeg zida i do treperenja komora, tako da smo gospođu Nehm morali oživljavati.

Usprkos svim liječničkim mjerama, ostala je samo vrlo ograničena sposobnost opterećenja, što je gospođa Nehm jasno opisala u svom izvještaju o uspjehu. To je dokumentirano i u liječničkom izvještaju od kolovoza 1994, dakle, kratko nakon uvoda u Učenje Brune Groeninga. Na vježbama za srce i krvotok, ona je mogla podnijeti opterećenje od samo 15 W. To je najniži stupanj opterećenja.

Činjenica je da je primanjem Heilstrom i slijeđenjem Učenja Brune Groeninga, gospođa Nehm ozdravila od teških tegoba srca. S liječničkog stanovišta, s obzirom na težinu oboljenja, to se nije moglo očekivati. Ponovno stečena sposobnost da podnosi opterećenja potvrđena je dodatno u zvaničnim pojašnjenjima njenih vlastitih izjava. Osim toga, njena ponovo stečena sposobnost, dokumentirana je i u rezultatima liječničke kontrole, u kolovozu 1999. Pri tom je gospođa Nehm, pri snimanju EKG-a uz opterećenje, mogla podnijeti opterećenje od 75 Watt. Isto važi i za liječničke kontrole rada srca. I tu je nastupilo normaliziranje.1992. ustanovljena je sposobnost rada srca od 26%, a pri liječničkoj kontroli 1999. godine, bila je 52%. Ta je vrijednost u granicama normale. Tu je i mjerenjem potvrđeno ono, što se manifestiralo ponovo zadobijenom radnom sposobnošću.

M.K